Od 2:18 do 3:18
Boškić: Šta je bilo ovo, za šta vežbate, ne ?
Torbica: Ma nije mi ni do .
Čvarkov: Šta je, šta ? Šta je sad?
Boškić: Pa jeste li . Dobro, razumem ja. Čovek je nervozan, ima , hoće malo da se opusti. Sve ja to razumem. Nego šta vas , recite?
Torbica: Ma šta me tišti? su mi rate za kredit. Ja nemam više, cela plata mi na kredit, živim od ženine plate. Nemam više nigde da se . Zato da se prijavim na taj “Prvi glas Srbije”. Ja sam kao dete dobar pevač. Ja sam po svim takmičenjima. Pa ja bio najbolji bariton Srednje Bosne.
Čvakrov: Pa kakav Prvi glas Srbije? Šta ? Pa ko to još ?
Boškić. Ma dobro je to. Ja ...ne, ne, ne. Pazite, i treba da se . Što da ne? Svako mora da svoju šansu. Treba da proba, .
Čvarkov: Ma šta ga , ti budalo jedna? Treba da mu se Mare smeje u lice, da ga Debelim? Jel Mare treba da mu se u lice, cela Vojvodina da gleda?
Boškić: To je Srbija… Prvi glas Srbije, Srbije, ?
Čvarkov: Da, to sam , jeste.
Torbica: Šta ja radim? Šta ja da ?